travel with me

Jeftino – luksuzni hedonizam

Dobrodošli na moj prvi travel članak!
Bio mi je gušt pisati ga pa se nadam da ćete uživati u njemu. Podijelila sam ga na nekoliko kraćih cjelina s mnoštvom fotografija, tako da vam sigurno neće biti suhoparno gledati samo slova na ekranu. Nastojala sam vas provesti kroz svaki kutak putovanja i nadam se da sam uspjela u tome. A sad da ne duljim previše, otputujmo na neko ljepše mjesto.

Za 5+ (Neka ga poznavatelji geografije slobodno preskoče)
Balaton, poznato i kao mađarsko „more“, svojom površinom od 592 km^2 najveće je jezero središnje Europe. Smjestilo se na zapadu Mađarske i, uz Budimpeštu, najistaknutija je turistička destinacija cijele države. Planinsko područje sjeverne obale poznato je po svom povijesnom karakteru, dok južna obala obiluje „resort gradovima“. Pogađate gdje sam ja išla?
siofokz
Polazište: Đakovo
Odredište: 180 km zračne linije udaljen Siofok

Siofok, poznatiji i kao „glavni grad Balatona“, najveći je grad (> 25 000 stanovnika) Balatona, smješten na južnoj obali i djeluje kao trgovačko i turističko središte regije. Jedan je od najpopularnijih odredišta za odmor, poznat po svojim plažama i noćnom životu.

Sad kad smo ponovili lekciju iz geografije, krenimo zajedno na četverodnevnu avanturu.


Zašto baš Balaton?

Dečko i ja smo već duže vremena (čitaj: mjesecima) planirali otići na neko putovanje, jer kad ćemo ako nećemo sad dok smo još mladi. Odluka da ćemo otići na obalu Balatona pala je sasvim slučajno. Mjesecima smo tražili agencijske ponude za putovanja za mlade, no nijedna nam nije u potpunosti odgovarala, bilo da je riječ o datumu, cijeni, mjestu polaska ili odredištu. Od cijele Mađarske, za mene je jedina moguća opcija bila posjet Budimpešti, jer me prilikom prošlog posjeta oduševila, no nekako mi je bezvezno bilo opet ići na istu lokaciju od toliko različitih gradova i zemalja. Dani su prolazili, a razdoblje između dva semestra se polako topilo. Jedino vrijeme kad smo oboje bez obaveza. Zašto smo čekali zadnji  tren za putovanje je vrlo jednostavno. Ja sam bila ta koja je uvijek komplicirala. Nijedna ponuda mi nije bila dovoljno dobra. Htjela sam dobiti više i bolje, no kad putujete s agencijom ne prilagođavaju se oni vama i vašim željama, nego vi njima i njihovom planu puta. U svakoj ponudi mi je bilo nešto što me odbijalo od nje (Berlin: terorizam, Bratislava: bila i hvala, ali ne bih opet, Amsterdam: nije to moj đir…). I sasvim je razumljivo da mi je momku nakon svih moji mušica pukao film, našao ponudu i rekao: „Idemo!“. No ni to nije prošlo bez mog bespotrebnog kompliciranje (samo on zna muku koju je prošao), ali na kraju je ipak pao dogovor. I veliko mu hvala na tome što je odabrao savršenu lokaciju.

Lokacija je važna
Budući da je sad vrijeme van turističke sezone, cijene hotela, apartmana i soba su znatno niže nego tijekom sezone (isto  kao i kod nas na moru). Preko Booking-a pronašli smo odličnu ponudu za 4 dana/3 noćenja u wellness hotelu s 4 zvjezdice. Riječ je o Luxury Hotel Apartment Siofok sještenom tik do obale jezera.
5

Putovanje, usluga(?) i moje viđenje Mađarske
Rezervacija je bila spremna i samo smo odbrojavaili dane do polaska. I dan D je svanuo. Zapravo, još nije ni svanulo kad sam se tog dana probudila, jer sam morala poći na bus za Osijek, a tamo me pokupio momak. Budući da je Siofok zapravo gradić, povezanost iz Hvatske prema njemu je nikakva te smo imali dvije opcije. Prva je bila ići iz Zagreba do Budimpešte, jer iz Budimpešte voze busevi u sve krajeve Mađarske, što bi bila velika gnjavaža, puno praznog hoda, nekoliko presjedanja i previše sati bespotrebnog putovanja. Druga opcija je bila ići autom do Pečuha i tamo sjesti u bus kod vozi direktno do Siofoka. Tako je i bilo. Dovezeni smo do Pečuha te smo s dva velika kofera (nisu samo cure te koje nose puno stvari :P), 47 000 forinti u novčaniku (puno zvuči, ali su to mali novci), hodajućim riječnikom mađarskog (ne, ne govorim ja mađarski, ali sam vodila nekoga tko je s njim na domaćem terenu ;)) i puno pozitivne treme krenili na zasluženi odmor.


Sjeli smo u tzv. samoposlužni autobus (svi autobusi u Mađarskoj su takvi). Kažem samoposlužni, jer smo svoje kofere morali sami stavljati u prtljažnik, što je za nas bilo potpuno neshvatljivo i zbunjujuće, na prvu, no poslije smo se naviknuli te smo po povratku već znali kako sva ta vozačeva „usluga“  funkcionira. Nismo morali platiti za prijevoz prtljage, jer istinu za volju, vozač nije ni znao vozi li naše i tuđe kofere ili ne. Valjda to kod njih ne spada u opis posla ili su samo lijeni. Neću ulaziti u to, ali da, čudno je.


No da krenem dalje. Dakle, ušli smo u autobus i kupili kartu kod vozača. Cijene karta su bile i više nego prihvatljive, slične našima ili možda čak i nešto jeftinije,  no za onako prljav, stari autobus (još iz doba komunizma i svi su im busevi takvi) bez klime ili bilo kakve ventilacije s ustajalim zrakom i naravno, bez wi-fi-ja, karta je bila preplaćena. To je bilo prvo od niza negativih dojmova o Mađarskoj kao državi općenito. Svi mislimo kako je Mađarska „prava“ europska, razvijena država, kad ono iz ugla se kriju jad, bijeda i siromaštvo. Bila sam u Budimpešti i vjerujte mi da to nije ista država kao ono kroz koju sam putovala. Budimpešta nije ogledalo Mađarske, ova provincijska naselja jesu. Nebo i zemlja. Za njih kao da je vrijeme od prije pedesetak godina stalo. Prolazeći kod pravu Mađarsku, činilo mi se kao da sam u nekom starom ruskom filmu. Obuzimala me tugu. Bit će empatije radi. Tamošnje društvo, uređenje i mentalitet su neiscrpna tema o kojoj bih mogla danima neprestano pisati, a ipak ne napisati ništa. Životi tamošnjih ljudi su neispričane priče zasjenjene svjetlima jednog velikog grada.

Nakon trosatnog putovanja, pristigli smo na kolodvor u Siofoku i odmah po izlasku iz autobusa pozvali taksi, jer je naš hotel (kao i ostali) smješten nešto izvan grada.


I koju minutu kasnije, pred nama je bilo veliko, ledno prostranstvo, jezero Balaton. Očaravajuć pogled.

bal1
Panorama Balatona

Odmah smo se zaputili ka recepciji, gdje smo i više nego ljubazno primljeni, upućeni gdje se nalaze naše odaje, dobili informacije o radnom vremenu wellnessu te ostale informacije koje su nas zanimale.


Apartman – šok, šok, šok!
Znate kako uvijek na slikama na internetu sobe/apartmani izgledaju nekoliko klasa bolje nego uživo? E pa ja sam se upravo toga i bojala, jer je predobro na slikama izgledalo da bi bilo istinito. I onda otvorimo vrata studija (Studio je apartman za 2 osobe, veličine je 37 m^2) i ostanemo paf. I to paf na kvadrat. Dokaz da sobe sa slika na internetu uistinu i postoje.  I dan danas, kad se sjetim tog šoka, ostanem bez teksta. Luksuzno, moderno, novo, hi-tech uređaji, visokokvalitetno, čisto i uredno. Jednostavno, čisti luksuz. Budući da ne znam kako vam riječima opisati i dočarati izgled apartmana, slike su tu da govore u moje ime.

This slideshow requires JavaScript.

Jedina veća zamjerka koju imam na opremljenost apartmana, a i cijelog hotela, je nedostatak fena za kosu. Jako čudno za hotel s četiti zvjezdice s uključenim wellnessom. Nismo baš baš ostali bez fena, jer u svlačionici wellnessa postoje dva zidna, no nije to to. Fen treba biti u svakoj sobi no na naš upit rečeno nam je da ih jednostvano nema iako na njihovoj internetskoj stranici stoji da spadaju u inventar soba. Njihov propust.

“Ovo mi je škola, i drugi puta ću pametnije”
Budući da nismo mogli birati apartman koji želimo, dobili smo onaj koji nije imao pogled na Balaton. Tugica. Idući put (nadam se da će ga biti) tražit ćemo bolji pogled, jer smo ovoga puta gledali na parkiralište hotela i ulicu, no veliki balkon je to sve spasio. I sad kad se sjetim, balkon mi je bio jedan od dražih mjesta u apartmanu, jer smo tamo pili jutarnje kave (kava = kapučino od čokolade) i doručkovali uz lagani povjetarac i sunce na izlasku. Neprocjenjivi trenuci. Jesti na otvorenom krajem veljače i nije baš uobičajeno, ali mi se jako svidjelo. I tek sad shvaćam kako male stvari čine veliku razliku.


Balaton budi dijete u meni
Dva glavna razloga zašto smo baš odabrali ovu lokaciju i ovaj hotel su jezero i wellness. Započet ću s jezerom koje ima uređenu šetnjicu uz obalu, ali samo do određene točke. Dalje od te točke je nema i ne razumijem zašto. No da ne ulazim u infrastrukturne ovlasti i zaduženja grada, krenimo dalje ovim vodenim prostranstvom. Drugog dana našeg boravka, jezero je bilo zaleđeno i osim što me to oduševilo, patkice koje hodaju po ledu samo su potaknule moju dječačku zaigranost. Na površinu je izišlo dijete, koje čuči u svakome od nas, željno igre s patkicama. Pišem ove rečenice i osmijeh mi ne silazi s lica. Ne znam kad sam se zadnji put tako iskreno razveselila nečem sasvim običnom. Već  idućeg dana, valovi su mrsili planove patkicama te su se morale osloniti na svoje plivaće kožice, jer leda više nije bilo. Velika promjena vremena i dva nova iskustva za mene.


Raj na Zemlji
Ljudi plaćaju silne novce kako bi dobili mir i tišinu, osamu sebe i svojih misli. Mi to nismo trebali zahtjevati, jer wellness je bio samo naš. Doduše, jedan dan smo ga samo nakratko dijelili s još jednim parom. Dakle, dva bazena (jedan masažni i jedan „samo za noge smočit“), tri saune (potpuno novo iskustvo za mene) i prostora koliko ti srce želi za izležavanje te pogled na jezero. Sve je to bilo samo naše, jer smo očito pogodili vrijeme kad smo bili jedni od malobrojnih gostiju hotela. Vlastiti wellness, pa makar i na samo nekoliko dana, raj je za dušu i tijelo.



Uspomene su vječne
Sve što je lijepo kratko traje i tako je malo po malo, dan po dan, našem putovanju došao kraju. Opet pakiraj kofere, jer smo se tamo udomaćili (možda i previše) pa zadnji pogled na jezero i put kući. Iako smo s tugom u očima krenili doma, jer su ovakvi trenuci, kad imaš vrijeme samo za sebe, danas rijetkost, s ovog putovanja smo se vratili bogatiji za novo iskustvo, vječnu uspomenu.

life-quotes-travel-is-the-only-thing-you-buy-that-makes-you-richer
Toliko toga sam vam još htjela napisati, ali ću ipak ostaviti dio da živi samo u mom sjećanju.
A mi vam šaljemo veliki pozdrav 😀

gif
Kako vam se sviđa ovaj članak?
Kritike i pohvale su uvijek dobrodošle, jer mi je ovo prvi članak ovakve tematike, a budući da će ih u budućnosti biti još (nadam se), želim biti čim bolja u ovom području.

Slobodno ostavite komentar 🙂

Advertisements

5 thoughts on “Jeftino – luksuzni hedonizam

  1. Izgleda da ti je ipak bilo dobro, ali da na svakom putovanje postoje ti nedostaci na koje ne možemo utjecati. Fotke su odlične, a vas dvoje ste tako slatki. Nadam se da će biti još ovakvih postova :*

    Liked by 1 person

    1. Bio je preeeodlično 😛 kao što se može i vidjeti/pročitati 😀 Iako je već dosta vremena prošlo, dojmovi ne jenjavaju 😀 Lijepe stvari trebaju zauvijek ostati u našim mislima, a ovo je definitivno jedna od njih 😀
      Hvala i hvala :*
      I ja se toplo nadam 😀

      Like

  2. Prekrasno! ❤
    I kuzim za madjarski standard, to je zapravo nesto posve drukcije od Budimpeste. Bas ksko si rekla, vrijeme je u manjim mjestima stalo..

    Liked by 1 person

    1. Hvala ti :* Iznimno mi je drago da ti se sviđa 😀
      Tužna stvarnost :/ I iako mi govorimo da je u Hrvatskoj loše i da sav novac ide u Zagreb (što ne kažem da ne ide), ali naša sela i gradovi su puno naprednija i razvijenija od mađarskih

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s