chit chat

Blagajnica NEće ići na more

Prije puno godina sam gledala film “Blagajnica hoće ići na more”. Radnje filma se ne sjećam. Budmo realni, ne znam ni što sam jučer jela, ali poruka filma godinama lebdi u zraku. Osjećam je. Dapače, smrdi mi.

Sunce, more, plaža, kupanje, sol u kosi… prizori su to s kojima se svakodnevno susrećemo po društvenim mrežama i na vijestima (između reportaže o požarima i Mamiću, karikiram). Tema je sveprisutna. Jeste li vi ove godine otišli na more? A ljudi u vašoj okolini? Otkad je odlazak na more postao nedostižan luksuz?
Volim svoju ravnu Slavoniju, ali kad dođem/n (da se uklopim) na more, kao da sam na nekom drugom planetu. Jedna sam od sretnica da u ovoj našoj lijepoj državi da imam mogućnost ići na more. Da, lijepa je naša država, najljepša, rekla bih, jer je u njoj moj dom. Ona i je moj dom. Obiluje prirodnim ljepotama (ne ciljam na djevojke, ali da, nisamo ni mi za bacit), znamenitostima nema broja, muzejima također, stilova gradnje na izvoz. Da, lijepa je, ali niste li osjetili sarkazam čitajući “našoj lijepoj državi?”. Zašto? Čekaj malo! Moram biti sretna što idem na more u vlastitoj državi? Nisam ljuta, iako bi razumno bio da jesam. Zahvalna sam. Kupam se u čistom, plavom moru sa svim onim divnim Talijanima, Nijemcima, Slovencima, Česima, Šveđanima (?!?)… Oprostite što stavljam sol na ranu, ali “bijeli” Šveđani imaju preplanuli ten, ali (začuđujuće) nisam ljuta ni na ovo. I mi hvatimo boju, doduše bauštelsku, ali sretni smo što ima posla, jer nas odmalena uče kako je svaka kuna važna (kuna = euro, a može i cent, ne biramo, zahvalni smo).
Ako ste se ikad pitali kako najlakše naučiti neki strani jezik i otići tamo tamo daleko u potrazi za vašom “plažom” i “morem”, koje si možete priuštiti, onda mi se pridružite na ovom ljetovanju (nisam bezobrazna ili sarkastična, jer znam da si ovo more ne možete priuštiti, ali poanta slijedi) i otiđite sa mnom kupiti kruh i mlijeko u obližnju trgovinu. Prodavačica (iliti poliglot) će vas sa smješkom pozdraviti na svim jezicima svijeta, osim… pogađate? Ili im je to zadnja rupa na svirali. Ne zamjeram im. Žive od stranaca, ne od nas, jer nas nema. Da se utapam (da kucnem o drvo), ne znam na kojem bih jeziku tražila pomoć. “Upomoć” bih govorila čisto od straha, adrenalina, ali sumnjam da bih me razumio netko osim prodavača sladoleda i sakupljača boca. Ljuta? Nisam. Zbunjena? Malo je reći. Osjećati se kao stranac u vlastitoj državi. Neprocjenjivo.

Svi se želimo uklopiti u “društvene norme”, biti “društveni prosjek”, ali ovog puta sam zahvalna što se ne uklapam, jer da je mjerilo naše društvo, zaobišla bih sunce, more, plažu, kupanje, sol u kosi…

“Bože! Majko, što me ovako zahvalnu rodiš?”, kažem, uzimam ručnim i krećem na plažu. Moju, našu, hrvatsku (samo na geografskim kartama).

“Nešto je trulo u državi Danskoj”. Čak je i Shakespeare pogriješio.

 
Slobodno ostavite komentar 🙂

 

Advertisements

2 thoughts on “Blagajnica NEće ići na more

  1. Kao osoba rođena na moru reći ću ti da taj osjećaj da si stranac u vlastitoj državi postoji stalno, a ne samo ljeti. Što god da se gradi i radi uvijek se radi za turiste, a domaće ko ih šiša. A i dalje se njeguje izraz kako smo multikulturalni, tolerantni i gostoljubivi – da, ali prema strancima, ali međusobno samo zavist, nadmetanje i ogovaranje. I kad me ljudi pitaju kako mogu živjeti bez mora uvijek kažem da mi more dolje ni ne vidimo od posla, da život na moru nije isto što i tjedan dana godišnjeg, a da ono što me privuklo životu na kontinentu su ljudi – iskreni, dobrodušni i uvijek spremni pomoći – više u gradu od skoro milijun stanovnika nego u mjestu od 1500 gdje sam rođena i 60 000 gdje sam odrasla, a svi se znaju.

    Liked by 1 person

    1. Drago mi je da si podijelila svoje viđenje cijele situacije, jer je teško meni, osobi koja more vidi samo ljeti (i to svake prijestupne godine), imati širu sliku od ove koju sam napisala. Jako mi je žao da je stalno na moru tako, ali da, svjesna sam kako je sve na moru podređeno turizmu i živi se za (i od) tih nekoliko ljetnih mjeseci.
      Drugačiji je mentalitet ljudi na moru i kontinentu. Sve ime svoje prednosti i mane, ali nikako nije u redu osjećati se kao stranac među svojima. 😦

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s